kao preselio u Berlin 1691. godine kako

kao
„Crkva unutar Crkve” (ecclesiola in ecclesia).” 1 Djelo
se sastoji od šest prijedloga za obnovu Luteranske crkve. Glavni zahtjev kojem
su podložne sve ostale to?ke sadržan je u cilju da se me?u vjernike dovede
Rije? Božja u obilju – ?estim ?itanjem Biblije i zajedni?kim razgovorima o
pro?itanom. S tim u skladu, Spener je pokrenuo pobožne krugove za molitvu i ?itanje
Biblije (konventikuli).  Isticao je sveop?e sve?eništvo svih vjernika,
što je, me?utim, u biti odstupalo od Lutherovih doktrina. „Ideja o pobožnim
krugovima za duhovnu izgradnju u privatnim ku?ama  brzo je naišla na odjek i proširila se daleko
izvan Njema?ke – na sjeveru u Danskoj i Norveškoj, na istoku u Rusiji, ali i na
zapadu u Engleskoj i Nizozemskoj.” 2 Godine
1686. postao je dvorskim propovjednikom u dvorcu Dresdenu. To je bio
najcjenjeniji položaj u njema?koj luteranskoj crkvi, ali njegovi stavovi ubrzo
su izazvali nemir u oporbi. Najžeš?i napadi na pijetiste dolazili su od
ortodoksnih luterana na Sveu?ilištu u Leipzigu. Spener se radi toga preselio u
Berlin 1691. godine kako bi postao prepošt crkve sv. Nikole. Tu je stekao
podršku koja mu je omogu?ila da provede brojne reforme. U vrijeme Spenerove
smrti, pijetizam je bio dobro uspostavljen u Njema?koj, a njegov utjecaj
dopirao je i do Engleske i na kraju do britanske kolonije u Americi.

Druga
generacija pijetizma iznjedrila je teologa i pedagoga Augusta Hermanna Franckea (1663.-1727.). On je
postigao presudni proboj novog pokreta u Luteranskoj crkvi i zaslužan je za
njegovu popularizaciju. Francke je ro?en u Lübecku kao sin dobrostoje?e
pravni?ke obitelji, a odrastao je u Gothi, u tradiciji Arndtove pobožnosti. U
Erfurtu, Kielu i Leipzigu taj je student teologije stekao solidno dogmatsko,
povijesno i filološko obrazovanje (uz klasi?ne jezike, vladao je i ve?im brojem
orijentalnih i modernih). „Od studija u Leipzigu bio je u bliskom kontaktu sa
Spenerom, pod ?ijim je utjecajem osnovao s istomišljenicima akademski biblijski
krug (Collegium philobiblicum).
Presudni doživljaj  koji je obilježio
cijeli njegov život bilo je obra?enje, koje je doživio tijekom studijskog
boravka u Lüneburgu 1687. godine, pripremaju?i se za jednu propovijed nakon
višednevnih unutarnjih previranja.” 3 Ovaj
poseban doga?aj je Franckeova vizija koja je stavila naglasak na pojedinca.
Godine 1695. osnovao je školu za siromašnu djecu. Do tog vremena postao je
profesor. Njegova obrazovna ustanova za siromašnu djecu razvila se postupno u
zna?ajan školski kompleks i kasnije postala poznata kao Franckeova zaklada. U
roku od nekoliko desetlje?a, ona je predstavljala najvažniju protestantsku
obrazovnu instituciju u Europi stavljaju?i temeljna na?ela reformacije u
praksu.

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now

Možemo
spomenuti još jednog zna?ajnog pijetista, a to je Johann Albrecht Bengel, ro?en 1687. u Winnendenu, a zna?ajan je po
svome kriti?kom osvrtu na Novi Zavjet iz 1742. po nazivu Gnomon.  Radi se o
majstorskom djelu, putokazu za prou?avanje Novoga zavjeta s mnogim primjedbama
i bilješkama na pojedinim dijelovima biblijskoga teksta. To je djelo koje,
prema nekim autorima sjedinjuje životno iskustvo, znanstvenu dubinu i
pijetisti?ku pobožnost. Gnomon je rezultat dugogodišnjeg bavljenja autora Novim
zavjetom,                                                           
koji je bio duboko impresioniran Biblijom, posebice knjigom Otkrivenja.

„Socijalne inicijative
„Herrnhutske bratske zajednice”, koju tako?er treba pridružiti pijetizmu,
budu?i da su i ondje prakticirani bolesni?ka skrb te briga za starije i nemo?ne
unutar zajednice krš?anskih dragovoljaca, koja nije bila ovisna o lokalnoj
zajednici. Njezin je osniva? bio Nikolaus
Ludwig, carski grof od Zinzendorfa i
Pottendorfa (1700 – 1760). Meyer 4 isti?e
da su njegove ideje originalne, neobi?ne i moderne, a posebno je zna?ajan zbog
osnivanja jedine crkvene institucije koja je proizašla iz njema?kog pijetizma,
a to je Herrnhutska bratska op?ina (zajednica). On je 1722. godine na svome
imanju u Berthelsdorfu u pokrajini Oberlausitz po?eo naseljavati vjerske
izbjeglice iz Moravske: ?ešku bra?u koju je protureformacija natjerala u
progonstvo. Zinzendorfu pritom nije bilo samo do toga da im pruži politi?ki
azil: on je želio stvoriti neku vrstu društvene zajednice ljubavi u kojoj ?e
živjeti pravi krš?ani iz svih crkava i konfesija.”5 Zinzendorf
u svojoj ranoj dobi, nakon smrti svoga oca Georgea Ludwiga von Zinzendorfa
postaje siro?e. Djetinjstvo je proveo u brizi bake s maj?ine strane, barunice
Henriette Katharine von Gersdors, koja je imala vrlo veliki utjecaj na njegovu
pijetisti?ku opredijeljenost. Studirao je pravo u Wittenbergu, to ga nije
sprije?ilo da provede mnogo vremena s Biblijom u ruci. Godine 1719. proveo je
putuju?i kroz Nizozemsku, stupaju?i u kontakt s Reformiranim crkvama i drugim
zajednicama. Kao rezultat toga došao je do zaklju?ka da postoji veza koja
sjedinjuje sve krš?ane i odnos osobnog povjerenja s Kristom. 1722. na svoj
vlastelinski imetak u Oberlausitzu u isto?noj Njema?koj, pušta Moravce i
posve?uje svoj život vodstvu Moravaca. Izbjeglice iz ?eške i Moravske (današnja
?eška) stigli su na njegovu zemlju gdje ih je organizirao u Herrnhutsko
bratstvo. „Život zajednice bio je usmjeren na promicanje Kristove stvari u
svijetu. Na osnovi veza u kojoj je zajednica stupala s razasutim »mirnima u
zemlji« nastao je herrnhutski rad u »dijaspori«. Ali herrnhutska misija me?u
poganima zauzima posebno mjesto u novozavjetnoj misijskoj povijesti. Godine
1732. prvi su misionari krenuli u Karibik i do Zinzendorfove smrti

1 Katharina Kunter (2017), 500 godina protestantizma –
Putovanje od po?etka do naših dana, Teološki fakultet Matija Vla?i? Ilirik,
str. 128

2 Protestantizam se profilira: 17. i 18. stolje?e str.
127

3 Kottje R. I Moeller B. (2008), Ekumenska povijest Crkve
3 Novi vijek i moderno doba, bibliotheca flaciana, str. 66-67

4
Meyer, D.
Nikolaus Ludwig, Grof von Zinzendorf. U: Simon, R. i Bonhoeffer, D. (2007).
Klasici teologije,str.23

5 Katharina Kunter
(2017), 500 godina protestantizma – Putovanje od po?etka do naših dana,
Teološki fakultet Matija Vla?i? Ilirik, str. 130